Injekcije magnezija u hipertenzije
Preeclampsia, eclampsia Sažetak Hipertenzivni poremećaji koje susrećemo u trudnoći mogu uslijediti tijekom same trudnoće ili joj pak predhoditi. U trudnica u kojih se prvobitno nakon Ponekad samo u posljednjih nekoliko tjedana trudnoće ili pak u neposrednom postpartalnom periodu. Tijek i ishod trudnoće najčešće nisu ugroženi, a tlak se normalizira unutar po porodu.
Može se javiti bol u epigastriju ili desnom gornjem abdominalnom kvadrantu sa mučninom i povraćanjem. Porast jetrenih enzima ukazuje na prisutno oštećenje jetre, a glavobolja injekcije magnezija u hipertenzije skotomi sa poremećajem vida na zahvaćenost centranog živčanog sustava. Diseminirana intravaskularna koagulacija znatno doprinosi ionako visokom stupnju mortaliteta majke. HELLP sindrom eng. Bolest češće pogađa nulipare, vrlo mlade trudnice ili trudnice u dobi iznad 40 godina, blizanačku trudnoću, trudnice koje boluju od dijabetesa, kronične hipertenzije ili bubrežnih bolesti te trudnice sa izrazitom pretilošću.
Hipertenzija
Pre-egzistirajuća hipertenzija u trudnica je hipertenzija koja se očituje već prije trudnoće ili od njenih najranijh početaka do Prisutna je tijekom čitave trudnoće i ne riješava se dovršenjem poroda. Eklampsija EC je pojava konvulzija tijekom trudnoće čija patogeneza se drugačije ne može objasniti.
Život i zdravlje 2.6.2018. - Povišeni krvni tlak
Najčešće je vezana i superponirana na postojeću preeklampsiju. No ove konvulzije nerijetko počinju i bez upozoravajućih znakova.
Medicinska uporaba magnezij sulfata
Prema dosadašnjim saznanjima sigurno je da prisustvo trofoblastičnog tkiva u tijelu majke čini okosnicu patofizioloških zbivanja.
Poremećaj trasformacije spiralnih arterija nedostatnim uraštanjem ekstraviloznog citotrofoblasta onemogućuje njihovu pretvorbu u karakteristične široke žilne prostore niske rezistencije. Prvobitna ishemija placente rezultira oslabađanjem citotoksičnih humoralnih faktora koji oštećuju kako endotelne stanice krvnog injekcije magnezija u hipertenzije materišta tako i sistemskih krvnih žila.
Time je pospješeno oslobađanje vazoaktivnih faktora i prokoagulanata što doprinosi povećanju permeabilnosti krvne stijenke, sveopćem porastu vaskularnog tonusa te dodatnom odlaganju fibrina.
Narušena je također i ravnoteža u produkciji vazokonstriktora tromboksanaA2 u odnosu na vazodilatator prostaciklinšto čini uzrok generalizirane vazokonstrikcije sa posljedičnim multiorganskim funkcionalnim oštećenjem, naročito u teškom obliku preeklampsije. Ipak, čini se da vazospazam cerebralnih arterija i hipertenzivna encefalopatija, dovode do stvaranja žarišta hipoperfuzije mozga, cerebralne ishemije i moždanog edema.
Tako edem okcipitalne regije mozga, ili vazospazam stražnje cerebralne arterije mogu dovesti do vizualnih poremećaja, najčešće skotoma no nerijetko i same kortikalne sljepoće. Glavobolja i hiperrefleksija sa različitim stupnjem poremećaja svijesti su upozoravajući simptomi povećane cerebralne iritacije koji mogu, ali i ne moraju prijeći u eklamptički napad.
Izvori: Harrison's principles of internal medicine [46] ostali [47] [48] [49] [50] [51] Dijagnoza hipertenzije se postavlja kada bolesnik ima trajno povišeni krvni tlak. Za potvrdu hipertenzije, uobičajeni je kriterij [3] nalaz povišenog krvnog tlaka prilikom tri mjerenja sfingomanometrom u razmacima od po mjesec dana. Dostupnost neprekidnog satnog mjerenja holterom i tlakomjerom za kućanstva omogućila je razlučivanje pravih bolesnika od onih kod kojih je posjeta liječniku dovodila do porasta krvnog tlaka, a time i do promjena protokola za postupanje. U Velikoj Britaniji, trenutno je savjetuje pratiti osobu kod koje je jednom izmjeren povišeni tlak neprekidnim mjerenjem, odnosno nošenjem holtera.
Sam eklamptički napad najčešće nastupa iznenada, a prema rezultatima CT-a, cerebralne angiografije i patohistoloških obdukcijskih nalaza povezuje se uz mikroinfarkna žarišta, sitna multipla petehijalnih krvarenja te trombozu cerebralnih kapilara.
Još uvijek je upitna korelacija između pojave eklamptičkog napada i težine arterijske hipertenzije u trudnica sa PE. Koma nastaje kao posljedica povećanja intrakranijalnog tlaka neposedno po eklamptičkom napadu, ili pak cerebrale hemoragije. Traži vitalno zbrinjavanje i nerijetko je uzrok fatalnog ishoda. Kardiovaskularni sistem Spektar i intenzitet hemodinamskih promjena koje nalazimo u PE nije identičan u svih trudnica.
Magnezij sudjeluje u više od tjelesnih funkcija! Unosite li ga dovoljno? - CentarZdravlja
Sistemska hipertenzija je kao rani znak eklampsije posljedica povećanog minutnog volumena srca, tonusa krvnih žila i generalizirane arterijske vazokonstricije. Pokazalo se da hipertenzija je bolest koja sustava redukcija majčina volumena plazme prethodi kliničkom javljanju PE u inače normotenzivne bolesnice.
Često se koristi za hipertenziju izazvanu trudnoćom. Smanjenje krvnog tlaka, liječenje pre-eklampsije i eklampsije, kao i za liječenje prijevremenog porođaja.
Centralni venski tlak CVP je u većini slučajeva snižen. U ranoj trudnoći sa prijetećom preeklampsijom je u odnosu na normalnu trudnoću, dokazan značajno veći minutni volumen srca, bez promjena u sistemskom perifernom otporu SVR. Paralelno se razvija i hipersenzibilnost na cirkulirajuće kateholamine i angiotenzin II. Kontraktilnost srca najčešće nije promjenjena. U konačnici međutim, usljed progresivnog povećanja SVR i hiperdinamske funkcije lijevog ventrikla dolazi do insuficijencije i dekompenzacije lijeve strane srca sa posljedičnim razvojem plućnog edema.
U bolesnica sa smrtnim ishodom nalazimo hipertrofiju lijevog srca, subendokardijalna krvarenja, te masnu i hijalinu degeneraciju.
Stupanj 4 vrlo teška hipertenzija ili viša ili viša Dijagnoza Krvni tlak se mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala 5 minuta. Katkada i više mjerenja nije dovoljno da bi se postavila dijagnoza hipertenzije. Ukoliko početno mjerenje pokazuje visoke vrijednosti krvnog tlaka, mjerenje treba ponoviti isti dan, a zatim dvaput dnevno u naredna dva dana kako bi se sigurno utvrdilo da je krvni tlak trajno povišen. Nakon postavljanja dijagnoze povišenog krvnog tlaka potrebno je odrediti i učinak povišenog krvnog tlaka na važne organe: posebno na krvne žile, srce, mozak i bubrege. Postoji opravdano mišljenje da su promjene na mrežnici slične promjenama na krvnim žilama bilo gdje u tijelu, na primjer u bubrezima.
Respiracijski sistem Edemi gornjih dišnih puteva su kao i edem ždrijela daleko izraženiji u trudnica sa PE u usporedbi sa normalnom trudnoćom. Stoga je kod ovih trudnica mudro očekivati otežanu intubaciju te se je potrebno na vrijeme i prirediti za nju. Edem pluća je ozbiljna i vitalno ugrožavajuća komplikacija teškog oblika PE. Nizak koloidno-osmotski tlak, hipoalbuminemija sa proteinuriom te povećana kapilarna permeabilnost doprinose intersticijskom nakupljanju tekućine u plućima.
Češći je u starijih višerotki te trudnica sa pre-egzistirajućom hipertenzijom. Obično označava ili početak, ili već manifestni oblik multiplog organskog zatajenja.
Klinički manifestni znakovi edema pluća u PE se s obzirom na niski koloidno osmotski tlak javljaju prije postizanja granične vrijednosti okluzijskog tlaka plućne arterije za nastanak injekcije magnezija u hipertenzije mmHg. Stoga je pad parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi, u odsutnosti drugih kliničkih zbivanja, prvi evidentni znak početnog edema pluća te ujedno i upozorenje o pojačanoj osjetljivosti na intravaskularni unus tekućina.
ARDS se kod teške preeklampsije javlja uz multiorgansko zatajenje.
MSD medicinski priručnik za pacijente: Visoki krvni tlak
Bubrezi Vazospazam renalnih arterija uz hipovolemiju u PE znatno smanjuju renalni protok arterijske krvi kao i brzinu glomerularne filtracije što rezultira sniženim klirensom mokraćne kiseline te porastom uree i kreatinina u serumu.
Oligurija i proteinurija su u PE pokazatelji težine oštećenja bubrežnog parenhima koje može doseći nefrotsku razinu. Akutna tubularna nekroza je vrlo česta, najčešće praćena reverzibilom renalnom insuficijencijom. Akutna renalna insuficijencija je rijetka pojava no lako je može potencirati nagla abrupcija placente sa hipovolemijom kao i razvoj diseminirane intravaskularne koagulacije. Jetra i koagulacijski mehanizam Hipoperfuzija jetre rezultira oštećenjem jetrenih stanica, različitog stupnja i težine po tipu periportalne hepatičke nekroze.
Razina bilirubina može ostati nepromijenjena. Oštećenjem jetrene funkcije smanjuje se klirens svih lijekova koji se metaboliziraju u jetri te je potrebno prilagoditi doze.
- Manjak magnezija je problem koji se javlja kod velikog broja ljudi.
- Hipertenzija 2. stupanj rizika 4
Bol u desnom gornjem abdominalnom kvadrantu ili u epigastriju može biti znak edema ili ishemije, subkapsularnog krvarenja, nastalog hematoma, ili vrlo rijetko rupture jetre. Povezan je s visokim majčinim i fetalnim mortalitetom. Vrlo dramatično može nastati po život opasna ruptura jetre, koja zahtijeva masivnu transfuziju krvi, korekciju poremećaja koagulacije i veliki kirurški zahvat. Najveći dio znakova bolesti razvija se u postpartalnom periodu.
Klinički znakovi uz već spomenute, uključuju nastanak plućnog edema, pleuralnih izljeva, cerebralnog hipertenzija štitnjače, hematurije, oligurije, akutne tubularne nekroze i panpituitarizma. Hipertenzija i proteinurija mogu u početku biti vrlo blage, ali se progresivno pogoršavaju uzrokujući u konačnici hepatorenalnu insuficijenciju.
Porod se dovršava u najoptimalnijem statusu majke i djeteta ako njihovi životi nisu u neposrednoj opasnosti. U koliko je majčin život ugrožen trudnoću treba što hitrije dovršiti bez obzira na gestacijsku starost fetusa. Poremećaji u koagulacijskom mehanizmu praćeni su trombocitopenijom, sniženjem antitrombina III i aktivacijom postojećih trombocita.
Izrazita trombocitopenija sa oslabljenom učinkovitošću prisutnih trombocita javlja se u teškim oblicima PE. Može biti vrlo progresivna uz odgođenim oporavkom postpartalno.
Visoki krvni tlak
Utjecaj na fetus Rezultat vazokonstrikcije u placenti je hipoperfuzija unatoč majčinoj hipertenziji. Lezije, infarkti i nekroze posteljice različitog stupnja uz smanjeni placentarni protok krvi s jedne strane mogu dovesti do abrupcije placente, a sa druge su strane uzrok kronične fetalne hipoksije i malnutricije, što predhodi intrauterinom zastoju rasta, prijevremenom porodu ili intrauterinoj smrti djeteta. Malo i prematurno dijete je u porodu izuzetno osjetljivo na utjecaj anestetika, a aspiracija mekonijalnog sadržaja dodatno komplicira ionako zahtjevni postupak zbrinjavanja novorođenčeta.
Ako ne postoje simptomi vitalne ugroženosti majke, trudnoća se pokušava očuvati do trenutka zrelosti ploda. U tome slučaju je potreban selekcionirani odabir lijekova. Ukoliko postoji vitalna ugroženost majke, trudnoća se mora završavati hitnim postupkom. Procjenu težine preeklampsije čine anamneza, klinički pregled trudnice i labarotorijski testovi: CKS sa trombocitima, jetreni testovi, urea i kreatinin mali koagulogram i ukupni proteini u satnom urinu.
Ovisno o patološkim vrijednostima testovi se proširuju i ne rijetko prate kroz određeni vremenski interval. Praćenje ovih trudnica neposredno prije i za injekcije magnezija u hipertenzije injekcije magnezija u hipertenzije, tijekom carskoga reza kao i po dovršenju poroda obuhvaća standardno: kontinuirano neinvazivno mjerenje perifernoga krvnoga tlaka, srčane akcije EKGperifernu saturaciju hemoglobina kisikom pusloksimetrija i kapnometriju.
Ukoliko je u terapiji primjenjen i MgSO4, vrijedno je periodičko kliničko testiranje održanosti patelarnog refleksa kao i laboratorijski potvrđene dobro održavane terapijske vrijednosti MgSO4 u serumu.
Praćenje statusa djeteta, intrauterino kao i neposredno po porodu ulazi u skrb ginekologa i neonatologa te čini neizostavni dio timskoga rada. Trudnice sa blažim oblikom preeklampsije odlaze u jedinicu intenzivnoga liječenja kroz sati radi pojačanoga nadzora.
Magnezij sudjeluje u više od 300 tjelesnih funkcija! Unosite li ga dovoljno?
Arterijski kateter za invazivno mjerenje arterijskog tlaka je nužan jedino ukoliko smo primorani upotrijebiti parenteralne vazodilatatore, kod potrebe učestalog ponavljanja vađenja krvnih uzoraka, ili acido-baznog statusa kao i kod koagulopatija. Centralni venski kateter daje dobru procjenu intravaskularnog volumnog statusa, ali samo u odsutnosti patofizioloških zbivanja u plućima i opsežnih promjena u hemodinamici srca.
Pulmonalni arterijski kateter je indiciran u rijetkim oblicima teške preeklampsije sa prisutnim komplikacijama multiorganskog zatajenja. Valja normalizirati krvni tlak, spriječiti ili suzbiti nastale konvulzije te poboljšati perfuziju unutrašnjih organa majke, uključivši i hipoperfuziju placente.
Arterijska hipertenzija Antihipertenzivi u PE preveniraju nastanak komplikacija akutne hipertenzije u majke intracerebranlo krvarenje, edem pluća i dr te tako održavaju ili štoviše poboljšavaju narušenu tkivnu perfuziju, posebno kroz posteljicu, bubrege i dr. Kod odabira lijeka potrebno je voditi računa i o njegovom učinku na placentarni i renalni protok, moždanu cirkulaciju te intrakranijalni tlak. Poboljšanje tkivne perfuzije postiže se povećanjem volumena plazme u kombinaciji s vazodilatatorima.
Hipertenzija – Wikipedija
Primjena ove skupine lijekova je opravdana tek po adekvatnoj nadoknadi intravaskularnog volumena. Lijekovi sa antihipertenzivnim učinkom koje primjenjujemo u liječenju preeklampsije navedeni su u Tablici 1 sa najkarakterističnijim osobinama I dozama. U dugoročnom tretmanu arterijske hipertenzije u PE metildopa je nadalje najučinkovitiji i najsigurniji lijek izbora za fetus u većine trudnica.
Također u obzir dolaze ß adrenergički antagonisti, nifedipin i labetalol. Za ACE inhibitore je dokazani teratogeni učinak na plod pa ih je potrebno izbjegavati.
Blokatori kalcijevih kanala u kombinaciji sa MgSO4 potenciraju učinak magnezija na neuromuskularnu ploču kao i njegov toksični, učinak naročito na srce i pluća. U akutnom tretmanu je parenteralna primjena hidralazina dugi niz godina bila prvi lijek izbora. Danas labetalol pokazuje sve zadovoljavajuće alternativne osobitosti hidralazina.
Parenteralna primjena ß-blokatora se nastoji izbjeći radi učinka na srce fetusa.
